LEGRAD

Spomenici i znamenitosti

Barokna crkva Presvetog trojstva u Legradu
Evangelička crkva
Evangelička škola
Barokni trg s pilovima u Legradu
Kupalište na rijeci Dravi
Barokni gostinjac iz 18. stoljeća
Jezero Šoderica
Orintološki rezervat Veliki pažut
Novi Zrin - obilježje od velikog povijesnog značenja

Stanovništvo

Prema popisu iz 2001. Općina Legrad ima 2764 stanovnika. Od toga muškaraca 1316, a žena 1448. Stanovništvo po naseljima:

Antolovec 93
Kutnjak 331
Legrad 1218
Mali Otok 170
Selnica Podravska 344
Veliki Otok 333
Zablatje 275

Kultura

KUD "Zrin" Legrad

Šport

NK Graničar Legrad jedan je od najpoznatijih nogometnih klubova u županiji. Natječe se u četiri kategorije:
- pioniri
- juniori
- seniori
- veterani.

Momčadi su promjenjivog karaktera, pa ih često vidimo na čelu i na sredini ljestvice. Najveći uspjeh u posljednih 5 godina je osvajanje juniorskog prvenstva.

ŠRK "Smuđ" Legrad
Lovačka udruga "Kuna" Legrad

Teorije vezane uz nastanak imena Legrad:

1. Oko 1261. Legrad je zajedno s posjedom s ove i one strane Mure pripadao nekom grofu Lankertu. Stoga pojedini povjesničari iz grofova prezimena izvode i ime Legrad (Lankert, Lend Krant, Lengrad).
2. Poslije provale Tatara 1242. Legrad je bio ponovo podignut pa bi došljaci uvijek govorili: "Gle, lep grad.", pa se vjerojatno iz tih riječi kasnije izvelo ime mjesta.
3. Postoji i crkveno objašnjenje. Na križanju ceste za Đelekovec i Veliki Otok (Kebl) navodno je nekada postojala crkvica Svetoga Duha, što bi na mađarskom značilo Szent Lelek, pa postoji mogućnost da je iz tog naziva izvedeno ime Legrad (Lelekgrad, Lelegrad).

Povijest LEGRADA

Spominje od 1384.. U XV. st. dobio status trgovišta (oppidum), od 1610. ima grb. Godine 1643. Ferdinand III. je Legradu dodijelio privilegij slobodnog trgovišta, a sredinom XVII. st. se kratko spominje kao grad (civitas). U XVI. st. ulazi u sastav posjeda Zrinskih koji u Legradu uređuju sjedište Legradske ili Međimurske kapetanije izgradivši protuosmansku utvrdu 1567. godine. Legrad je kratko bio pod osmanskom vlašću (1577. - 1579. i 1600. ). U XVII. i XVIII. st. u Legradu su razvijeni trgovina i cehovi (Stari ceh - 1677., čizmarski - 1697., brodarski 1717., tkalački 1747., mlinarski 1768. i dr.). Od 1671. djeluje tridesetnica, a od 1682. se spominje solana. Krajem XVII. i početkom XVIII. st. s više od 3000 stanovnija Legrad je najveće naselje županije Zala, te jedno od najvećih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U blizini je kratko postojala utvrda Novi Zrin (1661. - 1664.). Legrad se meandriranjem, nakon poplave 1710. našao na desnoj, podravskoj obali Drave. Nakon što je od 1848. - 1861. bio u sastavu Hrvatske, Legrad je do 1918. u sastavu mađarske županije Zala. Pod mađarskom okupacijom 1941. - 1945. Katolička župa se spominje 1540. Od druge pol. XVI. do početka XVIII. st. većina stanovništva su protestanti pa djelatnost katoličke župe zamire pred naletom protestantizma (mala skupina protestanata i danas živi u Legradu). Katolička župa je obnovljena 1641. kada je izgrađena drvena crkva. God. 1769.-1784. sagrađena je današnja barokna crkva sa zaobljenim svetištem u kojemu su vrijedne zidne iluzionističke slike. U parku se nalazi grupa pilova iz XVIII. st. Zanimljivo je da je Legrad u drugoj polovici XIX. stoljeća dobio željezničku stanicu s današnje mađarske strane rijeke Drave, a ta je željeznička stanica sve do prije nekoliko godina nosila naziv Legrad. U drugoj polovici XX. st. dolazi do razvoja košaraštva, a u blizini Legrada je pronađeno bogato nalazište zemnog plina. Veliki potencijal ovom mjestu daje nalazište termalnih voda u obližnjem selu Kutnjak.

Prvi put Kutnjak se spominje 1495. godine, u popisu dimova za kraljevski porez plemićkog suca Demetrija u Križevačkoj županiji koji su ubirali dikatori pečujski kanonik Andrija i senjski kapetan Gavan iz Zagreba i ban Ivaniš Korvin:
"Processus Demetrii judicis nobilium comitatus Crisiensis minor:
KWTHNAK et Ladislai Makalay /solvit/ 6
KWTHNAK et magistri Francisci /solvit/ 2
KWTHNAK et relicte Ioannis litterati /solvit/ 4 "[8]
ukupno Kutnjak ima tada 12 dimova.

Godine 1507. posjed KOTHNYAK od 13 dimova posjeduje magistar Franjo.
Zanimljivo je spomenuti da je od 21. veljače 1512. do 24. prosinca 1512. godine u Kutnyaku, hrvatski ban i veliki ugarski palatin, Emerik (Mirko) Perenyi (1475.-1520) pisao devetnaest svojih odluka.[9]
Godine 1513. KOTHNYAK je posjed od 10 dimova u vladništvu Domini Prothonotarii (Gospodin Protonotar).[10]
Godine 1517. KOTHNYAK ima 16 dimova: Ioannes Woykffy 14 i Gasparis Borothway 2.[11]
Godine 1520. COTHNYAK ima 15 dimova i svi pripadaju gospodaru Ioannes (Ivanu) Woykffy.[12]

Godine 1755. Kutnjak je zahvatila tzv. Podravska seljačka buna čijim je uzrokom u korijenu stajala povećana feudalna renta, a i povećana redovita tlaka. Bunu je za samo nekoliko dana sa 150 konjanika i 60 pješaka ugušio Josip Kazimir Drašković. Četiri je kolovođe dao odmah strijeljati, a ostale pobunjenike zatvoriti i poslati na istragu u Zagreb, gdje ih je većina pomrla.[13]

U prvoj polovini 20. stoljeća u Kutnjaku je bio podignut i vjerski objekt Hrvatske Starokatoličke Crkve takozvanih Starovjeraca odnosno Starokatolika, kojih danas u selu više nema.